Nedavno sam uvidjela da tokom svih ovih godina rada sa četveronošcima nisam napisala ništa o sebi i o svom putu pronalaska ovog, za mene, savršenog posla - njege i friziranja kućnih ljubimaca. Odmalena me prati velika ljubav prema životinjama. Nije bilo razdoblja u mom životu bez životinjica. Odrastala sam uz peseke, mace, kornjačice, ribice i svaki od njih ostavio je svoj trag.
Nakon završene osnovne i srednje škole upisala sam Učiteljsku akademiju, smjer predškolski odgoj i diplomirala sam 2005.godine. Ubrzo nakon što sam se zaposlila u dječjem vrtiću, shvatila sam da to nije to.
U to vrijeme u moj život stigla je moja havanezerica Fairy, a ubrzo nakon nje, također havanezer Edi. Uživala sam njegujući njihovu predivnu dlaku i počela sam se baviti kinologijom. Došao je moment kada su mi se prvi put pošteno zapetljali. Krenulo je kontaktiranje salona za njegu pasa i redom svi groomeri, da, baš svi koji su tada postojali, rekli su mi da se tu ne može ništa te da je potrebno izbrijavanje. Naravno, nisam se ja dala obeshrabriti!
Moja mama i ja smo svaki dan malo po malo četkale naša dva ljepotana i nakon par tjedana raspetljale smo Fairy i Edija!
Uvidjela sam da su vlasnici ljubimaca zaista u problemu kada im se dogodi da se pas zapetlja i da svi groomeri govore da nema spasa, samo brijanje.
Ljubav prema psima, bavljenje kinologijom i uzgojem, uživanje u njezi svojih vlastitih pasa te osvještavanje da kod nas nema salona koji će zaista raspetljati psa su faktori koji su me naveli na potragu savršene grooming akademije.
Moram naglasiti da sam se prije raspitala o uvjetima koji su potrebni za otvaranje salona za njegu i šišanje pasa i grooming certifikat NIJE bio potreban, dakle i samo kao odgojitelj predškolske djece mogla sam otvoriti salon.
To me je zgrozilo i tada jer životinje su živa bića i edukacija za rad sa njima, po meni, MORA biti nužno potrebna.
U Hrvatskoj sam nailazila na tečajeve u trajanju od 10 dana do mjesec dana i to mi se odmah činilo prekratko da bi se u potpunosti educirala za ovaj posao na adekvatan način.
Nakon otprilike mjesec dana traženja, konačno sam u inozemstvu pronašla grooming akademiju. Moja edukacija je trajala 6 mjeseci plus spremanje završnog ispita.
Savladala sam osnove veterine, sve pasmine pasa, tehnike raščešljavanja, šišanja, trimanja, kemijske sastave i supstance preparata, itd.
Sa ponosom mogu reći da sam sve prošla sa odličnom ocjenom, a na završnom (diplomskom) ispitu sa metodom kliznog šišanja oduševila sam komisiju.
Vrativši se u Hrvatsku, registrirala sam posao i krenula sa radom kod kuće. I nakon toliko edukacije, na prvom psu moja ruka je zadrhtala. Upravo zato ne mogu shvatiti ljude koji su toliko hrabri ili ludi da krenu u posao njege i šišanja pasa bez prave edukacije.
Danas, nakon 6 godina iskustva, s ponosom mogu reći da moja ruka nije izbrijala niti jednog psa. Svi, baš svi su raspetljani i ošišani (ili ne, ovisno o želji vlasnika) presretni otišli kući sa svojim vlasnicima.
Uživam u svom poslu, a najveća nagrada su mi sretni psi i osmjesi na licu njihovih vlasnika kada ih vide!
U to vrijeme u moj život stigla je moja havanezerica Fairy, a ubrzo nakon nje, također havanezer Edi. Uživala sam njegujući njihovu predivnu dlaku i počela sam se baviti kinologijom. Došao je moment kada su mi se prvi put pošteno zapetljali. Krenulo je kontaktiranje salona za njegu pasa i redom svi groomeri, da, baš svi koji su tada postojali, rekli su mi da se tu ne može ništa te da je potrebno izbrijavanje. Naravno, nisam se ja dala obeshrabriti!
Moja mama i ja smo svaki dan malo po malo četkale naša dva ljepotana i nakon par tjedana raspetljale smo Fairy i Edija!
Uvidjela sam da su vlasnici ljubimaca zaista u problemu kada im se dogodi da se pas zapetlja i da svi groomeri govore da nema spasa, samo brijanje.
Ljubav prema psima, bavljenje kinologijom i uzgojem, uživanje u njezi svojih vlastitih pasa te osvještavanje da kod nas nema salona koji će zaista raspetljati psa su faktori koji su me naveli na potragu savršene grooming akademije.
Moram naglasiti da sam se prije raspitala o uvjetima koji su potrebni za otvaranje salona za njegu i šišanje pasa i grooming certifikat NIJE bio potreban, dakle i samo kao odgojitelj predškolske djece mogla sam otvoriti salon.
To me je zgrozilo i tada jer životinje su živa bića i edukacija za rad sa njima, po meni, MORA biti nužno potrebna.
U Hrvatskoj sam nailazila na tečajeve u trajanju od 10 dana do mjesec dana i to mi se odmah činilo prekratko da bi se u potpunosti educirala za ovaj posao na adekvatan način.
Nakon otprilike mjesec dana traženja, konačno sam u inozemstvu pronašla grooming akademiju. Moja edukacija je trajala 6 mjeseci plus spremanje završnog ispita.
Savladala sam osnove veterine, sve pasmine pasa, tehnike raščešljavanja, šišanja, trimanja, kemijske sastave i supstance preparata, itd.
Sa ponosom mogu reći da sam sve prošla sa odličnom ocjenom, a na završnom (diplomskom) ispitu sa metodom kliznog šišanja oduševila sam komisiju.
Vrativši se u Hrvatsku, registrirala sam posao i krenula sa radom kod kuće. I nakon toliko edukacije, na prvom psu moja ruka je zadrhtala. Upravo zato ne mogu shvatiti ljude koji su toliko hrabri ili ludi da krenu u posao njege i šišanja pasa bez prave edukacije.
Danas, nakon 6 godina iskustva, s ponosom mogu reći da moja ruka nije izbrijala niti jednog psa. Svi, baš svi su raspetljani i ošišani (ili ne, ovisno o želji vlasnika) presretni otišli kući sa svojim vlasnicima.
Uživam u svom poslu, a najveća nagrada su mi sretni psi i osmjesi na licu njihovih vlasnika kada ih vide!